Prijeđi na sadržaj

Jacques Laffite

Izvor: Wikipedija
Jacques Laffite
Državljanstvo francusko
Karijera u Formuli 1
Aktivne godine 1974. - 1986.
Momčad(i) Iso-Marlboro, Ligier, Williams
Utrke 180 (176 startova)
Prvenstva 0
Pobjede 6
Podiji 32
Prvo startno mjesto 7
Bodovi u karijeri 228
Najbrži krugovi 7
Prva utrka Velika nagrada Njemačke 1974.
Prva pobjeda Velika nagrada Švedske 1977.
Posljednja pobjeda Velika nagrada Kanade 1981.
Posljednja utrka Velika nagrada Velike Britanije 1986.

Jacques-Henri Laffite (Pariz, Francuska, 21. studenog 1943.) je bivši vozač Formule 1.

U Formuli 1 natjecao se od 1974. do 1986., te u 180 utrka osvojio 6 pobjeda, 7 prvih startnih mjesta i najbržih krugova utrke, 32 podija, te ukupno 228 osvojenih bodova.

Formula 1

[uredi | uredi kôd]

Frank Williams Racing Cars (1974. – 1975.)

[uredi | uredi kôd]

Laffite je prvi nastup u Formuli 1 upisao na VN Njemačke 1974., za momčad Frank Williams Racing Cars koja je koristila Iso-Marlboro šasiju i Fordov V8 motor. Sljedeće 1975. vozi za istu momčad, ali ovog puta Williams dizajnira vlastitu šasiju. Na stazi gdje je prošle godine ostvario prvi nastup, ove godine 2. mjestom ostvaruje prvi podij i prve bodove u Formuli 1.

Ligier (1976. – 1982.)

[uredi | uredi kôd]

Sljedeće 1976. Laffite dolazi u novonastalu francusku momčad Equipe Ligier. Prve dvije utrke odustaje, a na trećoj osvaja prve bodove za Ligier. Na VN Belgije donosi momčadi prvi podij, a još se dva puta, na VN Austrije i VN Italije, penje na pobjedničko postolje. U sezoni 1977., prvi put pobjeđuje u Formuli 1, na stazi Anderstorp na VN Švedske. Na VN Nizozemske utrku završava na 2. mjestu. S 18 bodova na kraju prvenstva, sezona je nešto manje uspješnija nego prethodna. 1978. u sedam utrka uspjeva osvojiti bodove, a na Jarami i Nürburgringu osvaja 3. mjesto. Sezona 1979. je prva u kojoj Laffite ima momčadskog kolego tokom cijele godine. Riječ je o Francuzu Patricku Depailleru, kojeg je kasnije zamijenio Jacky Ickx. Laffite je odlično ušao u sezonu, te u prve dvije utrke, na VN Argentine i VN Brazila, ostvario dvije pobjede. No do kraja sezone više nije pobjeđivao iako je još osvojio četiri podija. Za sljedeću 1980., momčadski kolega mu je Didier Pironi, a Laffite ostvaruje jednu pobjedu te ukupno pet podija. Sezona 1981., vrhunac je Laffitove karijere u Formuli 1. Ligier je te sezone prešao na Matrine motore, a Laffite, iako nije dobro počeo sezonu, u nastavku s ukupno sedam podija i dvije pobjede na VN Austrije i VN Kanade bio konkurent za naslov prvaka do zadnje utkre. Posljednju utrku na Caesars Palaceu završio je na 6. mjestu, a naslov je pripao Nelsonu Piquetu. Sezone 1982., Laffite je skupio tek pet bodova.

Williams (1983. – 1984.)

[uredi | uredi kôd]

Laffite je 1983. potpisao za momčad Franka Williamsa. Momčadski kolega mu je bio aktualni svjetski prvak, Finac Keke Rosberg. No Laffite se nije najbolje snašao u novoj momčad. U utrkama koje je završio, uglavnom je osvajao bodove, ali bez ijednog podija i pobjede, dok je Rosberg pobijedio na VN Monaka, te osvojio još jedan podij. S 11 bodova, Laffite je završio na 11. mjestu. Sljedeća 1984. bila je još gora. Osvojio je bodove jedino na dvije VN SAD-a u Detroitu i Dallasu, i s 5 bodova završio na 14. mjestu u ukupnom poretku vozača.

Ligier (1985. – 1986.)

[uredi | uredi kôd]

Povratkom u Ligier, Laffite se preporodio. Momčad nije bila tako uspješna kao početkom 80-ih, ali je Laffite uspjeo ostvariti tri podija, što mu u Williamsu nije pošlo za rukom u dvije sezone. Sezonu 1985. je završio na 9. mjestu sa 16 bodova. Sljedeće 1985., Laffite je počeo 3. mjestom na Velikoj nagradi Brazila. U Detroitu je utrku završio na drugom mjestu. Na Brands Hatchu, došlo je do velikog sudara na startu, u kojem je sudjelovalo desetak vozača, među kojima i Laffite. Utrka je prekinuta, a Laffite je otpremljen u bolnicu zbog loma nogu. VN Velike Britanije bila je posljednja utrka u karijeri Formule 1 za Laffitea.

Natjecanje u ostalim kategorijama

[uredi | uredi kôd]

Laffite je devet puta nastupao na utrci 24 sata Le Mansa. Prvi put 1972., a posljednji put 1995. Najbolji rezultat ostvario je 1974. kada je u svojoj kategoriji bio peti, a u ukupnom poretku osvojio 8. mjesto. U Formuli 2 natjecao se od 1974. do 1978., a naslov prvaka osvojio je 1975. Nakon Formule 1, proveo je tri sezone u DTM-u te ostvario jednu pobjedu.

U listopadu 2008. testirao je Renault R27 na Paul Ricardu u Francuskoj. Radio je kao televizijski komentator na francuskoj televeziji TF1, a često zaigra i golf kao veliki ljubitelj tog sporta.

Sažetak karijere

[uredi | uredi kôd]
Godina Kategorija Momčad Utrke Pobjede Podiji Bodovi Poredak
1972. 24 sata Le Mansa Automobiles Ligier 1 - - - DNF
1973. 24 sata Le Mansa Automobiles Ligier 1 - - - DSQ
1974. 24 sata Le Mansa Automobiles Ligier 1 - - - 8. (5.)
Formula 2 BP Racing France 10 1 5 31 3.
Formula 1 Frank Williams Racing Cars 5 0 0 0 NC
1975. Formula 2 Écurie Elf Ambrozium 14 6 7 63 1.
Formula 1 Frank Williams Racing Cars 12 0 1 6 12.
1976. Formula 2 Fred Opert Racing
Willi Kauhsen Racing Team
3 0 2 0 NC
Formula 1 Ligier Gitanes 16 0 3 20 7.
1977. 24 sata Le Mansa Renault Sport 1 - - - DNF
Formula 2 Fred Opert Racing 3 0 0 0 NC
Formula 1 Ligier Gitanes 17 1 2 18 10.
1978. 24 sata Le Mansa Grand Touring Cars Inc. 1 - - - 10. (5.)
Formula 2 Maublanc Racing Team
Ecurie Univac
2 0 0 0 NC
Formula 1 Ligier Gitanes 16 0 2 19 8.
1979. Formula 1 Ligier Gitanes 15 2 6 36 4.
1980. Formula 1 Equipe Ligier Gitanes 14 1 5 34 4.
1981. Formula 1 Equipe Talbot Gitanes 15 2 6 44 4.
1982. Formula 1 Equipe Talbot Gitanes 16 0 1 5 17.
1983. Formula 1 TAG Williams 15 0 0 11 11.
1984. Formula 1 Saudia Williams Honda 16 0 0 5 14.
1985. Formula 1 Equipe Ligier
Equipe Ligier Gitanes
16 0 3 16 9.
1986. Formula 1 Equipe Ligier 9 0 2 14 8.
1987. WTCC Alfa Corse 6 0 0 86 17.
1990. 24 sata Le Mansa Joest Porsche Racing 1 - - - 14. (14.)
DTM Bigazzi M Team 22 1 3 107 7.
1991. DTM Snobeck S.A. 24 0 3 81 11.
1992. DTM MS Racing 24 0 0 43 13.
1993. 24 sata Le Mansa Jacadi Racing 1 - - - DNF
1994. 24 sata Le Mansa Larbre Compétition 1 - - - DNF
1995. 24 sata Le Mansa Team Bigazzi SRL 1 - - - 11. (9.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]